Selidba modela broda posao je za špeditersku tvrtku Hasenkamp iz Kölna specijaliziranu za prijevoz umjetnina i unikata te za Atego.
Transport Magazine
Sa snagom i iskustvom.
Model broda „Bremen IV” pronašao je novu luku.
Utovar brodova.
Nagrada „Plava vrpca” bila je jedno od najpoželjnijih odlikovanja u vrijeme komercijalnih putničkih brodova. Brodovi koji su postavili novi rekord u brzini preplovljavanja Atlantika od Europe do New Yorka dobivali su tu nagradu, a time i slavu i kupce. Tako je 1929. to priznanje pripalo brodu „Bremen IV” njemačke tvrtke Norddeutscher Lloyd. Nakon samo četiri dana na moru putnici koji su krenuli iz Wilhelmshavena stupili su na tlo u New Yorku. Oko 90 godina kasnije jedan model tog broda preselit će se iz jednog muzeja u Bremenu u drugi za samo četiri sata. U selidbi pomaže špediterska tvrtka Hasenkamp, koja se specijalizirala za prijevoz umjetnina svih vrsta.
4
dana trebalo je brodu „Bremen IV” 1929. da prijeđe put od Wilhelmshavena do New Yorka, što je bio rekord.
Hasenkamp nudi sve, od prijevoza mramornih kipova teških više tona preko složenih selibdi opsežnih zbirki, na primjer 2017. iz pariškog Louvrea u njegov pandan u Abu Dhabiju, pa sve do preseljenja cijelih institucija, informatičke opreme, laboratorija i arhiva. To više nije usporedivo s jednostavnim transportom i upravo zahvaljujući tomu ova špediterska tvrtka uživa svjetski renome na umjetničkoj i muzejskoj sceni.
U Bremenu, gdje se mijenja lokacija broda „Bremen IV”, tražilo se baš takvo iskustvo. Kad je Hasenkamp angažiran, samo su okvirni uvjeti bili poznati. „Nitko nije znao kolika je težina tog broda dugog gotovo četiri metra, je li šupalj ili masivan te koliko je konstrukcija osjetljiva”, kaže Anton Sindilj. „Nije se znalo ni kada i kako je zadnji put pomican.” Sindilj je jedan od osam umjetničkih inspektora u tvrtki Hasenkamp. Njegova je zadaća utvrditi sve moguće opasnosti kako bi predmet sigurno stigao na odredište.
Šupalj ili masivan?
Sindilj je obišao stubište u muzeju, brojio stepenice, mjerio kutove i vrata. Međutim, i dalje se nije znalo je li brod težak 50 ili više stotina kilograma. Na kraju se stručnjak odlučio za šest nosača i jedan Mercedes‑Benz Atego.
Ujutro na dan transporta stižu Arno Büchel i Steffen Säwe u Ategu. Njih dvojica uigran su tim. „Kod nas uvijek sjede dvije osobe u vozačevoj kabini”, kaže Büchel. „Naša nadogradnja ima klimatizacijski sustav, zračni ovjes od 12 bara i alarmni sustav. Sve za umjetnost.” Prtljaga ovaj put obuhvaća sanduk za transport izrađen u vlastitoj stolarskoj radionici. „Ondje izrađujemo sve: od jednostavnog zaštitnog pakiranja do vatrootporne klimatizacijske kutije.”
Ostali pomagači dolaze automobilom. Stigli su iz Kölna, gdje se nalazi Hasenkampova središnjica. Samo u Njemačkoj tvrtka ima 13 podružnica, a u Europi ih je još 19. Osim toga, u Aziji i na Bliskom istoku nalazi se još pet lokacija.
„Atego ima sustav klimatizacije, zračni ovjes i alarmni sustav. Sve za umjetnost.”
Od Aleksandrije do Hildesheima.
Od svog osnutka 1903. Hasenkamp je obiteljska tvrtka. Thomas Schneider pripadnik je već pete generacije zaposlene u njoj. „Kad sam bio mlad, sudjelovao sam u transportu vojske od terakote u Xi’anu”, prisjeća se. „Već sam doživio mnoge fascinantne transporte, od otkrića starih više tisućljeća iz podvodnih gradova kod Aleksandrije do Bernwardova stupa u katedrali u Hildesheimu. Tako sam već u ranoj dobi stekao osjećaj za neprocjenjivu vrijednost umjetnosti. Stoga se svaki od naših 70 vozača u Kölnu usavršava za tehničara za umjetnost (engl. Art Technician).”
Šestoricu tih stručnjaka za transport dočekuje odgovorno muzejsko osoblje u Bremenu, a zatim se svi zajedno bacaju na posao. Stručnjaci nose tamnoplave pulovere i bijele platnene rukavice. Pažljivo i oprezno pripremaju brod za transport i osiguvaraju ga pojasevima za zatezanje.
100
kilograma teži samo sanduk za transport, a model broda više od 150.
Prevladavanje 60 stuba.
Prvi je cilj prizemlje, gdje ih čeka drveni sanduk. Prije toga treba prevladati 60 stuba i usko stubište. Pri podizanju moraju dugo i duboko izdahnuti. „Oko 150 do 200 kilograma”, ocjenjuje Anton Sindilj. Povesti šest osoba bila je dobra odluka. Ekipa polako napreduje stubu po stubu. „Stani! Natrag! Spusti!” Svaka je naredba jasna i sve se odvija po planu. Brod sigurno stiže u drvenu luku.
„Sa sandukom je konstrukcije teža za 100 kilograma.”
Dok se brod osigurava jastucima, folijom sa zračnim mjehurićima i pojasevima, jedan kolega dolazi s okretnim Ategom u nekoliko poteza tik pred vrata muzeja. Utovar u termoizoliranu nadogradnju mačji je kašalj, iako je teret težak. „Sa sandukom je konstrukcije teža za 100 kilograma”, napominje Sindilj.
Nakon toga stručnjak za distribuciju Atego sigurno prolazi kroz gradski promet u Bremenu, pružajući pritom (zahvaljujući zračnom ovjesu) jednaku udobnost teretu i putnicima.
U službi umjetnosti.
Posebni vozači.
U tvrtki Hasenkamp svi se vozači u internom centru za obuku usavršavaju za tehničara za umjetnost. Iz sigurnosnih razloga teretnim vozilom uvijek putuju dva vozača te nikad ne prenoćuju s teretom na odmorištima. Pauze su dopuštene isključivo u vlastitim podružnicama ili partnerskim tvrtkama.
Posebno teretno vozilo.
Vozni park za umjetnine i kulturna dobra u Kölnu obuhvaća oko 100 teretnih vozila, od čega ih je otprilike polovina marke Mercedes‑Benz. Sva vozila (pretežno Actros i Atego) opremljena su sustavom klimatizacije i grijanja za prtljažni prostor, a osim toga imaju zračni ovjes i omogućuju GPS praćenje. U standardnoj su opremi i alarmno osiguranje i prekidač u slučaju nužde za tihi alarm.
Posebna skladišta.
Hasenkamp nudi vlastite skladišne prostore diljem Europe. U središnjici u Kölnu, na primjer, samo je za umjetnine na raspolaganju 18.000 četvornih metara s klimatiziranim područjima visoke sigurnosti, senzorima pokreta i složenim sustavom kontrole pristupa.
Posebna radionica.
Hasenkamp zapošljava stolare, bravare, zavarivače i restauratore za proizvodnju prilagođenih pakiranja. Institut Fraunhofer i certifikacijska kuća TÜV Rheinland redovito testiraju prototipove tvrtke.
Nakon nešto manje od četiri sata brod sigurno stiže na novu lokaciju. S lijeve strane broda na toploj sunčevoj svjetlosti koja svijetli kroz prozore sjaji se natpis „Bremen IV”. Filigranski jarbol i dalje stoji. Zlatne niti koje imitiraju brodsku užad i konope netaknute su na svom mjestu. Muškarci se zadovoljno osmjehuju. Hasenkamp je ponovno ostao vjeran svojim načelima. „Najbolje što se umjetnosti može dogoditi jest ništa!”
Fotografije: Sebastian Vollmert