212 tona, 8 kilometara, 5 km/h. Posljednja kratka dionica prilikom prevoženja teških tereta često je najteža – dobro da se švedska tvrtka Jinert pritom može osloniti na svoje Actrose do 250 tona.
Transport Magazine
Posljednja dionica.
Ovako će transformator težak 212 tona dospjeti u Stockholm.
Gigant u vožnji brzinom hoda.
Vožnji od Gröndala do Bredänga prethodilo je pola godine planiranja. Glavno je pitanje: gdje će se istovariti transformatori proizvedeni u Italiji kad pristignu brodom u Stockholm? U gradu okruženom vodom i lukama to zvuči kao lak zadatak. Međutim, nije baš tako. Kako bi se pronašla ruta koja bi 212 tona teškom teretu s 5,50 metara unutrašnje visine ponudila dovoljno prostora, pretražena je svaka luka, svako pristanište i svaki vez.
Izbor je napokon pao na Västerås. Ovdje se teret s broda može podići na plutajuću dizalicu Lodbrok i dalje tegliti jezerom Mälaren do Gröndala, predgrađa Stockholma. Odavde bi trebao nastaviti cestom prema Bredängu. Trebalo je provjeriti hoće li podzemne konstrukcije, mostovi i ostalo moći podnijeti teret koji se prevozi.
„Mercedes je najbolje vozilo koje sam ikad imao – naprosto je fantastičan.”
Otkad je započeo prijevoz u Gröndalu, Jinertsova „divizija za teške terete” je spremna. Jinert iz Hässleholma jedno je od najvećih društava za izradu dizalica u Švedskoj specijalizirano i za prijevoz teških i velikih tereta.
Dionica od Gröndala do trafostanice u Bredängu prolazi kroz naselja. Uklonjeni su prometni znakovi kako bi se omogućila neometana vožnja. Na osam kilometara dugoj dionici trebalo je položiti ukupno 90 limenih ploča da bi se ojačao kolnik.
14 osovina, 30 metara dužine.
Da bi se težina što bolje rasporedila, transformator se utovaruje na 14-osovinsku prikolicu. Cijeli skup vozila dug je gotovo 30 metara. Jinert je za posao u Stockholmu pripremio dva Actrosa do 250 tona. Jedan od njih će ogroman teret odvesti na cilj. Vozilo je opremljeno s četiri osovine, spojkom turbo retarder i stražnjim sustavom hlađenja. „Već 26 godina vozim teretna vozila, a 14 godina prevozim posebne terete. Mercedes je najbolje vozilo koje sam ikad imao – jednostavno je fantastičan”, tvrdi vozač Jörgen Frykholm.
„Actros to zapravo bez problema može obaviti i sam, ali kod ovakvih vrsta projekata uvijek je bolje imati osobito velik manevarski prostor.”
Luc Pagès iz gradske uprave sudjelovao je u kalkulacijama dionice. Djeluje smireno – sve je izračunato i više puta provjereno. Razborito daje uputu: „Mora se malo vratiti, pristanište otraga zapravo nije konstruirano za takve terete.” Dizalica podiže transformator i prenosi ga preko drvene ograde do prikolice. Kad ga napokon uglavi na njegovo mjesto, iz publike se začuje gromki pljesak. Na ulici se okupilo oko 100 znatiželjnika. Sat vremena kasnije teret je osiguran i skup vozila kreće na put. Vožnja protječe brzinom hoda kroz uspavano predgrađe.
Na jezeru Trekanten ispod zaobilaznice Essingeleden cesta vodi strmo prema gore. Rudo spaja vučno vozilo s još jednim Actrosom s četiri osovine – tako se na usponu snaga udvostručuje.
Dionica je svladana. Transformator se istovaruje, a Frykholm se raduje odlasku u topli krevet. Uskoro će i drugi od tri transformatora proći isti put.
Fotografije: Johann Marklund
www.jinert.se